Koliko širok spektar znanja imate o EDI-ju?

Svaki EDI korisnik trebao bi znati ovih 6 tehničkih pojmova o digitalnom opskrbnom lancu

Srećom, korištenje elektroničke razmjene podataka  (EDI) nije ograničeno na određene industrije ili veličine poduzeća.  Gotovo svaka tvrtka može ga koristiti za optimizaciju svog digitalnog lanca opskrbe, iako će se prvi put korisnici EDI-ja  vjerojatno susresti s pojmovima koji zahtijevaju malo više objašnjenja. U ovom postu na blogu istaknuti ćemo nekoliko tehničkih pojmova koji su vrlo važni u kontekstu nacionalnih i globalnih  lanaca opskrbe.

Postoji nekoliko važnih čimbenika koji mogu poremetiti globalne lance opskrbe u određenim industrijama ili njihovim dijelovima. S obzirom na to, svaka tvrtka treba češće testirati vlastiti opskrbni lanac i postaviti si sljedeća pitanja: što učiniti da protok robe, dokumenata i informacija bude što lakši tj. optimiziran? Ključni faktor uspjeha ovdje je elektronička razmjena podataka (EDI).

Postoji mnoštvo tehničkih izraza kada je riječ o lancima opskrbe, što pokazuje da suradnja između različitih sektora postaje sve važnija u današnjem poslovnom svijetu.

1. Elektronička razmjena podataka (EDI) u globalnim lancima opskrbe

Činjenica da se engleski izraz koristi za elektroničku razmjenu podataka bilo gdje u svijetu otkriva njegovu široku upotrebu. Elektronička razmjena podataka (EDI) potječe iz 1960-ih. Nakon brzog širenja na mnoge industrije i stalnog tehnološkog razvoja, EDI je sada razumljiv i koristi se u cijelom svijetu. Tvrtke svih veličina, od malih obiteljskih poduzeća do globalnih korporacija, međusobno automatski razmjenjuju poslovne dokumente u strukturiranom obliku i stoga strojno čitljivom formatu: proizvođači robe razmjenjuju dokumente s trgovcima na malo i s vlastitim dobavljačima, dok dobavljači razmjenjuju dokumente s poddobavljačima, a oni bi zauzvrat mogli razmjenjivati dokumente sa svojim dobavljačima sirovina. Također, EDI nije ograničen na određenu industriju. Područja primjene kreću se od opskrbnog lanca u maloprodaji, automobilske proizvodnje i zdravstvene industrije do ugostiteljstva, financijskog sektora, logistike i komunikacije s javnim tijelima.

2. Procesi Order2Cash (O2C) i Purchase2Pay (P2P) u lancu opskrbe

Na korporativnoj razini, postupak Order2Cash i Purchase2Pay dva su vrlo relevantna tehnička izraza kada je riječ o lancu opskrbe. Budući da svaki poslovni slučaj obično uključuje dva poslovna partnera, od kojih je jedan naručitelj, a drugi izvođač, termin koji se u određenom trenutku koristi ovisit će o perspektivi. U idealnom slučaju, izvođači će digitalizirati cijeli svoj proces “Order2Cash”, od primitka narudžbe do plaćanja, povezivanjem vlastitog ERP-a s ERP-om svojih poslovnih partnera. Nakon toga, narudžbe će se primati samo elektronički, a sve otpremnice i računi slat će se poslovnim klijentima elektroničkim putem. Međutim, kako bi ovo funkcioniralo optimalno, klijenti također moraju digitalizirati svoje procese nabave robe, koji se kreću od narudžbe do plaćanja faktura (“Purchase2Pay”), uz pomoć EDI-ja.

3. Upravljanje zalihama od strane dobavljača (Vendor Managed Inventory – VMI) ubrzava lanac opsrbe

Tehnički pojam koji postaje sve važniji u vezi s optimizacijom opskrbnog lanca je Vendor Managed Inventory (VMI).  Također je poznat kao Continuous Replenishment Program (CRP) – program kontinuiranog nadopunjavanja. U ovom posebnom obliku upravljanja opskrbnim lancem, dobavljači svakodnevno dobivaju informacije o zalihama od trgovaca. Narudžbe se generiraju na temelju tih informacija. U konačnici, dobavljači ili proizvođači robe preuzimaju de facto opskrbu svojih kupaca, pazeći da ne dođe do prevelike zalihe ili manjka. Moguća područja primjene uključuju maloprodaju, gdje su police kontinuirano opskrbljene standardnim artiklima, ili ljekarne, gdje je zajamčena stalna dostupnost lijekova. Osim toga, VMI je također idealan za osiguravanje stalne opskrbe sirovinama za proizvođače koji žele osigurati nesmetanu opskrbu robom široke potrošnje. Ta se roba u tehničkom žargonu naziva FMCG (Fast Moving Consumer Goods).

4. CPFR uključuje čak i predviđanja u upravljanju isporukom

Nema sumnje da CRP i VMI nude impresivne tehničke mogućnosti. Pa ipak, suradničko planiranje, predviđanje i nadopunjavanje (CPFR) ima još više futurističkog prizvuka. Ok, futuristički je možda pogrešan izraz, jer ova opcija, koja se još uvijek premalo koristi, zapravo već postoji. Za razliku od CRP-a i VMI-ja, CPFR ne samo da kontinuirano provjerava podatke o inventaru u odnosu na podatke dobavljača, već čini isto i za buduće prognoze i planske izračune. Razmjenom predviđanja potražnje i predviđanja narudžbi, proizvođači i dobavljači mogu isporučiti količinu robe koju njihovi poslovni partneri zapravo trebaju s vrhunskom točnošću. Osim što će troškove skladištenja svesti na minimum, ovo također može spasiti tone robe od kvarenja. Ovo je situacija u kojoj svi dobivaju.

5. EDIFACT i ostali formati kao zajednički standardi

Da bi tvrtke mogle međusobno elektronički razmjenjivati poslovne dokumente, prvo moraju odlučiti koristiti zajednički standard. Format sučelja koji se najčešće koristi na međunarodnoj razini i u Europi, kao i u drugim industrijama, naziva se EDIFACT. Uz takozvane pod skupove (formati izvedeni iz EDIFACT-a), postoje brojni standardi specifični za industriju: npr. u Sjevernoj Americi se često koristi ANSIX.12. U Njemačkoj se često koristi standard Udruge njemačke automobilske industrije (VDA), a diljem Europe, uz VDA, prilično je raširena i uporaba ODETTE-a. Tradicionalno, manji dobavljači koji dostavljaju velikim korporacijama, obično slijede njihove specifikacije. To je uobičajena praksa u gotovo svim industrijama i provjeren pristup.

6. Bar kodovi za otpremu robe

Veliki izbor identifikacijskih brojeva i bar kodova također je igrao nezamjenjivu ulogu u nacionalnim i globalnim lancima opskrbe. Oni se ne dodaju samo samim proizvodima, već i većim transportnim jedinicama. Na paletama i kutijama za otpremu, takozvani serijski kodovi kontejnera za otpremu (SSCC) obično se koriste za međunarodnu otpremu robe. Sami proizvodi trebaju Globalni broj trgovačke jedinice (GTIN), kojeg upućeni vjerojatno znaju i pod prijašnjim nazivom EAN kod. Ako imate bilo kakvih pitanja o tome, preporučamo da tvrtke u Hrvatskoj stupe u kontakt s GS1 Croatia. No, potrošači su vjerojatno također upoznati s ovim GTIN-ovima – sa skenera na blagajnama u trgovinama mješovitom robom.

Na kraju dana, digitalizacija lanca opskrbe nije tako komplicirana kao što to neki tehnički izrazi mogu sugerirati.